...If at first u don't suceed just remember u can do it and keep following your dream...

Dobra večer!

Na nagovor pišem ovaj post tako da neće bit nešto posebno. Javljam vam se u nekom čudnom raspoloženju. Tjedan je počeo katastrofa, a mislim da će još gore završit. Uglavnom inspiracija mog posta su moje dvije predivne frendice, skraćeno Zzzz i Stella.
Nekako više Stella jer sam pročitala njezine sastavke koji su me oduševili (ah kao i uvijek) i sad patim od želje da nekom napišem pismo.

Krenimo ispočetka. Pismo je posvećeno jednoj osobi koju sam potpuno idealizirala toliko da se ponekad zapitam zašto sam ju uopće izmislila. Sve što ima veze s tom osobom me toliko veseli, gotovo jednako koliko me i ubija. Neki će reći da je to poprilično zbunjeno, ali neki će znati točno kako se osjećam.

Zdravo moj najdraži prijatelju,
Pišem ti jer ti se jedino ovako mogu obratiti budući da nemam snage drugačije. I ovo je vjerojatno jedan od načina da ti posvetim pismo, a da ti to ne saznaš. Pratim te već dugo i volim te gledati dok nedužno šećeš gradom iako si svjestan da mamiš pogled svake osobe koja prođe pored tebe ili je to možda tvoj neodoljiv parfem. Tvoja sigurnost pršti iz tebe, a ja upijam svaku njenu zraku. Tvoja prisutnost mi toliko paše, ali mi i stvara nelagodu. Tvoja savršenost protivi se mojoj nesavršenosti, ali svejedno si mi jako drag.
Voljela bih uživati u šetnji s tobom. Onako znaš, ruku pod ruku. I sa velikim osmjehom na licu. Baš kako je bilo nekada, ma sjećaš se toga sigurno. Voljela bih s tobom otići na kavu, istu onakvu kakve su nekada bile ili u najmanju ruku sjest na klupicu i voditi s tobom duge razgovore o svim mogućim temama. Obožavala sam gledati tvoje predivne oči, ulijevale su mi snagu i neki poseban osjećaj sigurnosti. Uz tebe sam se osjećala pametno iako je to vrlo relativan pojam. Znaš, nekako je čudno živjeti bez svakodnevne svađe s tobom, bilo to oko neke glupe riječi ili nešto puno ozbiljnije. Fali mi i raspravljanje o starim pjesmama koje oboje volimo ili u najmanju ruku opisivanje idealnih stvari. Sad dok ovo čitaš vjerojatno se smiješ i misliš kako sam luda mala naivna djevojčica. Ali nisam. Dobro možda sam samo malo naporna sa svim ovim, ali znaš da sam uvijek takva. Znaš me gotovo kao nitko. I znaš da te obožavam bez obzira na sve. Za to je kriv tvoj osmijeh, tvoja osobnost, tvoj autoritet koji imaš prema meni. I bez obzira na sve, svaka minuta koja je bila provedena s tobom bila je posebna. I svaki put kad si me primio za ruku ili poljubio bio je nešto. Ne, nemoj me krivo shvatit. Ne želim ja to nazad. Žalim jer sam to izgubila. Najviše jer sam izgubila frenda kakvog malo koja cura može imat. Još da znam razlog tome.. hmm.. tko zna. Možda je naše prijateljstvo nestalo negdje između ljubomore i posesivnosti. A možda u raznim konfliktima koji su se događali u našoj maloj anegdotici. A možda smo si jednostavno dosadili. Tko to zna..
Još bi ti željela reći kako bi stvarno bilo lijepo da odgovoriš na ovo pismo. Iako ponekad si toliko zbunjen da ne znam niti da li ćeš shvatiti što sam ti htjela reći. A to nije lijepo, jer kad se ja trudim i ajmo reći želim ostvariti neki cilj, volim da me druga strana shvaća. A s tim nikad nisi imao problema. Ili je barem tako bilo nekada.
Nadam se da se nisi promijenio. Nadam se da još u sebi negdje čuvaš sve. Od nedužnog nabacivanja do velike monotonije koja sad sve ispunjuje. Hvala ti što si posvetio par minuta meni i nadam se da sam ti se uspjela ubaciti u glavu. Iako je sada već kasno za to. Ugodan ti ostatak večeri i nadam se da ćeš u istom onom nebu koje nas je pratilo cijelo vrijeme naći jednu zvjezdicu koja će te podsjetiti na mene.

" I've got so much left to say
If every simple song I wrote to you
Would take your breath away
I'd write it all
Even more in love with me you'd fall
We'd have it all "

* možda sam lagala kad sam rekla da pismo nema posvetu, a možda i nisam *
* istina je da ima nekih dijelova koji su se stvarno događali, ali sada nemaju nikakvu ulogu u mom životu*
* postoji i treća osoba koja me je inspirirala za post, a ona će to shvatiti kad ga pročita ako ga pročita*
* nadam se da hoće i da ne misli da sam zaboravila na njega *

Za kraj naravno, zaključak dana:
* nebo je prekrasno
* gumbići u vlaku su zarazni
* Babička nas ne može smislit
* vrijeme je da se trgnem i počnem učit jer je test iz matiše za 2 dana
* broj 2 me stalno slijedi
* rise up uvijek stavlja osmijeh na lice
* ako rise up ne upali the way i are hoće
* Zrinka je stvarno zlobna, ali ju svejedno volim
* Ela ne kuži da sam ja već u kazni od mojih bioloških staraca
* volim vesele ljude koji me okružuju
* Valentinovo je za 2 dana
* ali me nije briga za to

Pozdravi svim mojim najdražima, znaju oni koji su to <3

.voli vas vaša
.marchela ela